Nova priča xD

Noć je bila topla i slatkasti miris šećerne vate lepršao je na tankom velu vjetra što se zavijao među visokim zgradama. Ponoćno plavi plašt iznad grada bio je posut sitnim krijesnicama, najčešće zvanim zvijezdama, koje su svjetlucale u tihoj simfoniji gradske užurbanosti i žudnje za večernjim spokojem. Miris meda koji joj je obavio nosnice uzrokovao je i slatkasti okus na njezinim nepcima. Billie Sawyer još je jednom duboko udahnula i provirila iza ugla.
Osim ulične lampe oko koje su letjeli brojni komarci te stare telefonske govornice na kojoj je pisalo da je u kvaru, ulica je bila pusta. Još jednom se sakrila u sjenu svog skrovišta i naslonila na cigleni zid prekriven brojnim grafitima te provjerila ima li sve kod sebe. Zaključivši da joj treba još samo minuta da sakupi dovoljno hrabrosti za svoj pothvat, Billie se primila za privjesak u obliku križa kojeg je nosila na ogrlici oko vrata. Odmumljavši kratku molitvu koju ju je još kao djevojčicu naučila baka, sklonila je lančić unutar majice i kimnula glavom. Još jednom duboko udahnuvši, izašla je iz svog skloništa na osvjetljeni nogostup i bez ogledavanja prešla cestu.
Nadala se da nitko nije odlučio proviriti kroz prozor upravo u trenutku kad se šuljala prema svom odredištu i na taj način biti svjedokom njezinog prvog ilegalnog čina. Primivši se za grudi kako bi umirila srce koje joj je od uzbuđenje nastojalo iskočiti iz prsa, Billie se usredotočila na svoj zadatak.
Zgrada u koju se nastojala potajno ušuljati, nalikovala je trošnu nastambu prljavih prozora. Uklapala se u ostatak kvarta i nije ničime odsakala. Slovila je kao uredska tvrtka, iako nitko nije znao čime se oni zapravo bave. Rijetku su ljudi unutra ulazili, a oni koji bi se na to odvažili, djelovali su poput svakog ovdašnjeg stanovnika, iako nitko nikad prije nije vidio nikog od tih ljudi.
Billie je znala da jedino ako uđe unutra, saznat će tajnu svog postojanja. Zaključivši da je preopasno za nju da uđe unutra tijekom dana, pošto nikako nije uspjela saznati čime se oni uopće bave, Billie se odlučila na noćni posjet. Znajući koliko je to opasno i riskantno, nekoliko je puta mislila odustati.
Billie izvadi metalnu šipku iz ruksaka na leđima i klekne na pod. Prisjetila se svega što ju je brat Zachery naučio o provaljivanju kad su bili djeca. Nadala se da joj to nikad neće zatrebati, ali u ovoj situaciji se pokazalo kao prilično korisna vještina. Prilično vješto za svoj prvi put, Billie je uspjela otvoriti podrumski prozor u rekordnom roku. Podsmijehnula se zamislivši Zachovu ponosnu facu koju bi napravio da je sada vidi.
Billie se ogleda oko sebe i uvjerivši se da je još uvijek sama i to posve u sjeni uskog prolaza u kojem se nalazila, vratila je metalnu šipku natrag u torbu i procijenila širinu prozora kroz koji se trebala provući unutar zgrade. Pretpostavila je da ne bi trebala imati većih problema s uvlačenjem kroz uski prozor pošto je imala prilično vitku liniju.
Bila je niska i izgledom je podsjećala na vilu. Imala je blijedo srcoliko lice s rumenim punim usnama, a manjak boje u obrazima nadoknađivala je bademastim smaragdnim očima, uokvirenim dugim nizom gustih trepavica. Kratka crna kosa bijaše joj sakrivena ispod francuske kape koju joj je baka poklonila za prošli Božić.
Billie izvuće iz stražnjeg džepa džepnu bateriju i stavi je u usta. Potom legne potrbuše i krene se provlačiti kroz podrumski prozor. Prostorija koju je osvjetlila svojom, ne pretjerano pouzdanom džepnom baterijom, nalikovala je na skladište papira. Nasmiješila se, uvidjevši da se ispod prozora nalazi stol tako da nije morala pasti u nepoznato. Konačno ušavši unutar zgrade, Billie se morala zadovoljno nasmiješiti. Nastojeći zamisliti u glavi Charlieinu facu kad će joj sutradan pričati o svemu ovome, pretpostavila je da joj njezina prijateljica neće vjerovati ni riječi.
Sišavši sa stola, osvrnula se po prostoriji i zaključila da u njoj nema ničeg osim polica ispunjenih hrpom praznih papira. Zaključivši da je ovo vjerojatno posve normalno za uredske tvrtke, duboko je udahnula krenuvši prema vratima i izlazu iz podrumske prostorije.
Polako pristisnuvši kvaku na vratima, pažnju joj je odvratila drvena komoda s napola otvorenom ladicom. Ugrizavši se za usnicu, Billie se približila ladici i izvukla je do kraja van. Očekujući da će unutra pronaći još praznog papira, iznenadilo je kad je u ladici ugledala fascikle s imenima raznih ljudi. Nastojeći otkriti o kome radi, izvlačila je fascikl po fascikl van iz ladice i proučavala ih. Zaključivši da u njima ne piše ništa interesantno, pretpostavila je da se radi o zaposlenicima tvrtke i podacima o njima.
Vratila je sve fascikle u ladicu i uzdahnula. Naslonila se na stol iza sebe i spustila glavu. Šiške su joj zaklonile pogled, pa je rukom prošla kroz kosu kako bi je razbarušila. Odlučivši potražiti što se nalazi u ostalim prostorijama, Billie je neoprezno sišla sa stola i pritom joj je ispala džepna baterija. Baterija se potrgala i Billie se našla u tami. Ustala je da pokuša napipati negdje na podu džepnu bateriju.
„Sranje!“ zaderala se preglasno, nakon što je nogom slučajno opalila u kantu za smeće koja joj se našla na putu.
Brzo je rukama prekrila usta i snažno oslušnula u nadi da neće čuti nečije užurbane korake kako silaze stepenicama prema podrumu u kojem se nalazila. Međutim, Billie nije bila te sreće. Noćni čuvar je čuo buku u podrumskoj prostoriji i odlučio provjeriti što se događa. Billie ga je čula kako silazi stepenicama i naglo se dala u trk.
Ponovno se popela na stol i trudeći se svim silama što prije spuzati van, ozljedila je zglob. Koraci su sad bili sve bliže i Billie je mogla čuti nepoznatu osobu kako se spušta stepenicama u podrumsku prostoriju u kojoj se ona nalazila. Zaključivši da bi mogla biti u velikoj gabuli ako ne požuri, nekim čudom je uspjela izaći kroz onaj uski prozor i ponovno se našla vani na pustoj ulici. Dograbivši ruksak koji je ostavila uza zid zgrade te zatvorivši podrumski prozor, potrčala je niz ulicu. Tek kad je prešla na drugu stranu i ponovno se sakrila u sjenu dvije zgrade, uspjela je vidjeti da je netko upalio svijetlo u zgradi one uredske tvrtke preko puta.
Billie se još jednom rukama uhvatila za prsa, umirujući svoje srce kako ne bi dobila infarkt. Potom se okrenula na peti i uputila tim mračnim prolazom do suprotne ulice. Pažljivo osluškujući, učinilo joj se da čuje korake iza sebe. Previše prestrašena da bi se okrenula i istovremeno previše paranoična da bi zastala i pokušala dokučiti umišlja li sve to, još jednom dala se u trk.